ponedjeljak, 24. listopada 2016.

Crveni luk


Dijelovi za upotrebu: Lukovica

 Luk je trajnica koja naraste 60 do 120 cm uvis. Listovi su cjevasti, zelene boje. Zelenkastobijeli cvjetovi nalaze se na dugom cvjetnom dršku.
Farmakološki važni sastojci su fruktozani, flavonoidi i steroidni saponini. Esencijalno ulje sadrži visok postotak disulfida, kao što je dialil disulfid.
Ljekovito bilje ima antiseptična svojstva. Njegov utjecaj ne nešto slabiji od utjecaja češnjaka. Sirup napravljen namakanjem nasjeckanog luka u medu dobar je lijek za kašalj i prehladu kod djece. Crveni luk je također poznat po svojoj sposobnosti pokretanja sluzi. Luk ima i neugodan utjecaj na sluznice, dok ga se priprema za hranu, izaziva suzenje očiju. Međutim, to je vrlo pozitivno za začepljene sinuse i umanjuje upalu dišnih tkiva, a potisnut će i infekcije koje su uzrokovale ove probleme. Unutarnja primjena i pri upali krajnika, za poticanje funkcije žuči; vanjska za rane, pri upali uha, prehladi, opeklinama i ubodima insekata.

Oblici i doziranje

Sirup od crvenog luka
600 g crevnog luka sitno se isjecka i stavi u 1,5 l vode. Doda se 1200 g meda i 60 g šećera. Lagano kuhati (3 – 4 sata). Zatim napuniti staklenke i dobro ih zatvoriti.

Ograničenja u primjeni
Nisu poznata.

Nuspojave
Uzimanje velikih količina može nadražiti želudac i izazvati nadutost. U rijetkim slučajevima nastupaju alergijske reakcije.

Kulinarstvo

Dodavanjem crvenog luka namirnice se zagrijavaju te se izvlače drugi okusi. Njegova nazočnost potiče izlučivanje probavnih sokova, pa organizam bolje iskorištava unesenu hranu.

Uzgoj

Luk se uzgaja vrlo lako. Uspijeva u dobro obrađenom tlu i odgovara mu relativno suha sezona. Iskopava se i suši kad stabljike uvenu krajem ljeta.


(ljekovitobilje.weebly.com)

Cimet


Dijelovi za upotrebu: Sušena unutrašnja kora izdanaka

 6 do 12 m visoko vazdazeleno stablo. Listovi su u početku crveni, poslije zeleni, s gornje strane sjajni i grubo kožasti. Cvjetovi imaju neugodan miris. Plod je bobičast, jajasto – duguljast i kratkih bodljika.

U medicini se koristi suha kora mladih izdanaka koji izbijaju na zaostalim panjevima bez vanjskog pluta i parenhimskog tkiva koje se nalazi ispod njega.

Esencijalno ulje kore sadrži cinamaldehid i fenol eugenol. Izrazito je jakog antisepričkog djelovanja.

Cimet djeluje na poboljšanje probave, a stimulira i cirkulaciju. Pomaže kod mučnine i povraćanja, a ublažava i jutarnju mučninu u trudnoći. Sposobnost zatvaranja, u kombinaciji s njegovim aromatičnim svojstvima, čini ga korisnim u liječenju iritabilnog kolona i kolitisa.

Cimet se koristi u aromaterapiji zbog svog eteričnog ulja. Mora se razrijediti s osnovnim neutralnim uljem, ili ga se može umiješati u kremu, u protivnom može izazvati iritaciju. Naneseno na kožu izaziva zagrijavanje željenog područja, pa je korisno za bolove i tegobe.

Oblici i doziranje


Čaj: 1 čajnu žličicu usitnjenog cimeta preliti s 2,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 10 minuta i piti toplo neposredno prije obroka.

Ograničenja u primjeni
Ne uzimati u slučaju alergije na cimet. Ulje ne koristiti u trudnoći i na djeci.

Nuspojave
Esencijalno ulje dobiveno iz kore agresivno djeluje na kožu i probavni sustav. Pri predoziranju mogu nastupiti kožne reakcije.

Kulinarstvo

Cimet se koristi u kulinarstvu zbog svoje aromatičnosti i slatkasta okusa. Na sjeveru se koristio kao slatka mirodiju u pečenju, s voćem i u pićima, osobito u zimskom punču. Popularni pripravak za prehladu je napitak od limunovog soka u vrućoj vodi s cimetom i medom. U drugim dijelovima svijeta, osobito u  indijeskoj kuhinji, često je jedan od začina u pikantnim jelima.

U posljednje vrijeme se često čuju informacije koje povećavaju zabrinutost, kako je cimet kancerogen. Postoje znanstveni radovi koje takvu mogućnost otvaraju, međutim, zastupljeno je više radova koji pokazuju kako cimet zapravo zaustavlja rast tumorskih stanica, i kako ga se preporučuje koristiti u slučaju tumora.

Uzgoj

Cimet je biljka koja raste u piješćanoj podlozi. Potreban mu je zaklon, ravnomjerna temperatura i puno vode. Stabla u optimalnim uvjetima narastu 6-9 metara.


(ljekovitobilje.weebly.com)

Celer


Dijelovi za upotrebu: Sjemenke se koriste u ljekovite svrhe, mladi listovi, sjemenke i korijen u kulinarstvu.

 Dvogodišnja biljka s uspravnom, bridastom stabljikom. Mesnati, gomoljast odebljali korijen. Cvate od lipnja do rujna.
Esencijalna ulja dobivaju se destilacijom sjemenki ili cijele biljke vodeom parom. Glavni sastojci su monoterpeni (uglavnom limonen), seskviterpeni (β-selinen) i ftalidi 3-n-butilftalid i sedanolid.Svježe stabljike i listovi beru se od lipnja do kraja kolovoza, gomolji se iskopavaju od sredine rujna sve do zime.
Celer se koristi za liječenje reume, artritisa i gihta. Djeluje kao diuretik i protuupalno. Pomaže organizmu u izlučivanju mokraćne kiseline, koja može pojačati neugodne simptome nekih poremećaja.
Celer je i mokraćni antiseptik, koristi se za liječenje cistitisa, uretritisa i bubrežnih kamenaca.
Potiče lučenje žuči i obnavljanje stanica jetre.

Oblici i doziranje

Ljekovitih tvari im najviše u svježe iscijeđenu soku iz gomolja, stabljika i listova. Sadrži obilje vitamina A, B, C i E. Sok se uzima tri puta na dan prije jela, sam ili pomiješan s drugim sokovima.

Ograničenja u primjeni
Ne korisiti na koži zbog fototoksičnog djelovanja. Zbog iritativnog djelovanja ne koristiti kod akutnih upala bubrega.

Kulinarstvo

Upotreba celera u kulinarstvu je vrlo raširena. Sirov celer (korijen i stabljika) se koriste za salate. Dodaje se pri kuhanju velikog broja jela za poboljšanje okusa. Sjemenke su začin, dodaju se u maloj količini u juhe, meso i umake te daju papren okus. Korijen celera se koristi i kao prilog i za salate.
Celer kao začin potiče tek, a pripremljen kao juha, varivo, salata ili na drugi način djeluje okrepljujuće na cijeli organizam.

Uzgoj

Prilično zahtjevna biljka kojoj je potrebno bogato i obrađeno tlo. Stabljike se okopavaju dok rastu kako bi narasle što duže, te se tako dobivaju cijenjene žučkaste stabljike ugodna okusa.


(ljekovitobilje.weebly.com)

Broćika


Dijelovi za upotrebu: Vanjski dijelovi

 Broćika se prije svega koristi po svojem djelovanju na limfni sustav kojeg podržava i pročišćava. Zato je broćiku dobro koristiti kad god su otečene limfne žlijezde, a može se kombinirati s drugim biljem, ovisno o tome što je uzrok otečenih limfnih čvorova. Posebno je korisna kod tonzilitisa i problema s trećim krajnikom. Ako postoji infekcija, broćika se može kombinirati s pupavicom i nevenom. Ako su žlijezde kronično natečene, obično zbog čestih infekcija koje su liječene i antibioticima, koji utječu na bakterije, ali ne i na čišćenje organizma nakon toga, broćika polako i sigurno potiče organizam i žlijezde na normalnu funkciju i čišćenje. Veoma je blaga, komu je koristiti i djeca bez ograničenja.

Broćika se tradicionalno koristila za liječenje čireva i tumora, te ima važno mjesto u lijekovima protiv raka. U takvim slučajevima se treba koristiti isključivo pod nadzorom stručnjaka.

Uzgoj

Broćika je česta samonikla biljka, a može se naći često u blizini koprive, obje biljke brzo pokrivaju tlo i naglo se šire.

Broćika se skuplja u svibnju i lipnju, baš kad počinje cvjetati.


(ljekovitobilje.weebly.com)

Bosiljak


Dijelovi za upotrebu: Listovi, cvjetovi

 Bosiljak je jednogodišnja biljka koja naraste do visine oko 40 cm. Cvjetovi su bijeli, grimizni ili višebojni i oblikuju pršljene na uspravnoj cvjetnoj stapci.
Bosiljak je jedna od mnogih digestivnih biljaka, djeluje smirujuće na grčeve u trbuhu. poboljšava probavu, potiče tek, a upotrebljava se protiv vjetrova i naticanja trbuha.
U tekućini za ispiranje grla smiruje upaljeno grlo, a kao inhalator pomaže pročišćavanju sinusa i dišnih putova.
Kao mast bosiljak pomaže u liječenju rana i posjekotina, a često se nalazi zajedno s metvicom i običnim kimom.
Bosiljak djeluje umirujeće i poboljšava raspoloženje. Može pomoći u liječenju glavobolja i migrena, a eterično ulje poboljšava entuzijazam. Preporučuje se za korištenje zimi u vrijeme potištenosti i depresije.
Oblici i doziranje
Probavne smetnje, gubitak teka, naticanje i vjetrovi
Oparak: staviti 4 do 6 g sušenog lišća u 250 ml kipuće vode. Pokriti i ostaviti da odstoji 10 minuta te potom ocijediti. Piti jednu šalicu na dan bez dodavanja šećera. U slučajevima kroničnog naticanja piti 2 do 5 šalica između obroka.

Upala grla
Uvarak: staviti dvije čajne žličice sušenih listova u 250 ml vode te u pokrivenoj posudi kuhati 10 do 15 minuta. Procijediti i ostaviti da se ohladi. Tekućinu upotrijebiti za ispiranje usta dva do tri puta na dan.

Rane i posjekline
Mast: nanjeti na oboljelo mjesto dva ili tri puta na dan.

Ograničenja u primjeni
Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati liječenje bosiljkom, kao što se ne bi trebalo upotrebljavati kod dojenčadi i male djece.

Kulinarstvo

Zahvaljujući svojem izvrsnom okusu, cijenjena je još iz prošlosti, pa se koristi u mnogim tradicionalnim kuhinjama, kao što je tajlandska (kao sastojak nekih mirisnih pikantnih jela), talijanske (u pesto umaku). U Europi se najčešće koristi s rajčicama, bilo kuhanim ili u salatama sa svježom rajčicom. Njegov sladak okus omogućava njegovu upotrebu u voćnim kupovima i punčevima.

Ostalo

Ulje bosiljka se koristi u proizvodnji parfema i likera.

Uzgoj

Bosiljak je lako uzgajati iz sjemenki, ali je veoma osjetljiv na mraz i štetočine. Ako nije u svojem prirodnom staništu, treba ga uzgajati unutra, a potrebno mu je mnogo sunca i bogato tlo. Ako se listovi neprestano beru, bosiljak stvara još veći broj listova, a preporučuje se korištenje svježih listova u odnosu na sušene. 

Postoji nekoliko uzgojenih sorti, uključujući purpurnu i vrstu s mirisom limuna. Ocimum minimum (grmoliki bosiljak) je manji i gušći od običnog.

(ljekovitobilje.weebly.com)

Borovica


Dijelovi za upotrebu: Bobice i listovi

 Borovica je vazdazeleni dvodomni grm, razgranano i vrlo uskih listova (iglica) smještenih po tri u jednom pršljenu. Plodovi su plavocrni, slični bobama. Raste sporo, a doseže visinu i do 15 m. Na ženskim i muškim biljkama u travnju i svibnju pojavljuju se, ovisno o spolu, žuti ili plavi cvjetovi.

Borovica je biljka koju je moguće koristiti i iznutra i izvana. Ako se unosi u organizam, dobar je lijek za cistitis, pod uvjetom da ne postoji bolest bubrega, iz razloga što stimulira bubrežne nefrone, što je korisno ako normalno funkcioniraju). Borovicu je moguće kombinirati s pirikom, kukuruzom i medvjetkom.

Za vanjsku se upotrebu može koristiti u obliku ulja za ublažavanje poteškoća i bolova izazvanih reumom, artritisom i mišićnim problemima. U kombinaciji s uljima kao što je ružmarin, mirta i cimetovac (kako bi se napravio losion ili ulje za masiranje) ili u kremi (za utrljavanje u kožu), može biti dio kontrolne strategije. Ulje je korisno kao prva pomoć za ozljede i akutne reumatske bolove, ali ako ga se redovito koristi, doprinijet će sprečavanju akutnih bolova i održavati zglobove dobro podmazanima.

Kulinarstvo

Ulje iz bobica je neophodan sastojak Jenevera, odnosno Nizozemskog džina. U prošlosti se koristilo kao začin za pivo.

Oprez: Borovicu se ne bi smjelo uzimati u trudnoći. Isto tako, trebale bi je izbjegavati osobe koje pate od bolesti bubrega, a najbolje ju je uzimati šest tjedana, a zatim napraviti pauzu.

Uzgoj

Borovica je samonikli grm koji često raste u brdovitim područjima, a najbolje uspijeva na osunčanim padinama. Bobicama trebaju dvije do tri godine da dozriju, a samo zrele bobice beru se u jesen i to s biljaka koje su stare najmanje tri godine.


(ljekovitobilje.weebly.com)

Borač


Dijelovi za upotrebu: Vanjski dijelovi, sjemenke

 Jednogodišnja zeljasta biljka visine 15-70 cm. Stabljika je mesnata i sočna. Listovi su jajoliki, valovito nazubljeni. Stabljike i listovi prekriveni su bjelkastim dlačicama. Cvjetovi su plavi, ponekad bijeli, u sredini čunjasto složeni prašnici.

Ulje borača je bez mirisa, bogato nezasičenim masnim kiselinama kao što su linolenska, palmitinska, oleinska i linolna kiselina. Ulje djeluje pozitivno na izmjenu masnih tvari. Gamalinolenska kiselina sprječava nastanak upala.

U pučkoj medicini se upotrebljava prilikom upala bubrega i mjehura, kašlju, reumatskim bolestima, upalama vena,  za profilaksu upale grudi i potrbušnice te kao diuretik. Pomaže kod pojave depresije, iscrpljenosti, ili umora, a posebno nakon teških bolesti.

U novije vrijeme se koriste sjemenke borača kao izvor gamalinolenske kiseline. Na tržištu se može naći eterično ulje borača koje ima snažno protuupalno djelovanje. Posebno se preporučuje u liječenju ekcema, artritisa, menstrualnih problema te simptoma menopauze. Pomaže u ublažavanju simptoma muliple skleroze.

U nekim je zemljama službeno uvršteno kao pomoćno ljekovito sredstvo u borbi protiv neishranjenosti.

Zbog visokog sadržaja nezasićenih masnih kiselina koristi se kao dodatak preparatima za njegu kože, koji se koriste u upalnim tegobama kože, u prevenciji ispucalosti, strija i za tretman ožiljaka.

Lišće se koristi kao melem za obloge pri iščašenju, za ublažavanje modrica i upala te za parenje suhe kože lica.

Oblici i doziranje

Vanjska primjena u obliku krema ili ulja za utrljavanje, unutarnja u obliku ulja kao dodatak hrani. Ne upotrebljavati kao oparak.

Ograničenja u primjeniPrilikom uzimanja lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi (antikoagulasna) potrebno se prije istodobne primjene s boračevim uljem potrebno se posavjetovati s liječnikom. Također je potrebna konzultacija s liječnikom u slučaju uzimanja sredtsva protiv epilepsije (antikonvulziva).

Ne uzimati u trudnoći ili za vrijeme dojenja.

Nuspojave
Ograničenja u primjeni boračeva ulja nisu poznata. Zelen borača sadrži pirolizidinske alkaloide koji oštećuju jetru i mogu pogodovati nastanku raka. U ulju nema alkaloida ili ih ima u tragovima.

Kulinarstvo

Mladi listovi se mogu koristiti u salatama. Okus je svjež i hladan, podsjeća na krastavce. Cvjetovi se mogu dodati u ljetne punčeve ili voćne kupove, a mogu se i ušećeriti.

Uzgoj

Borač je jednogodišnja biljka koja se lako uzgaja iz sjemenki sijanjem u proljeće. Sjeme klije brzo, za 3 do 5 dana.

Biljka sama širi svoje sjeme i tako se razmnožava. Najbolje raste na sunčanim, dobro dreniranim mjestima, a voli dobro okopano i kompostirano tlo. Tlo je potrebno održavati vlažnim, uz prihranu u proljeće.

Listovi se skupljaju malo prije pojave cvjetova. Cvjetove se skuplja odmah čim procvatu. Sjemenke se skupljaju kada dozriju.


(ljekovitobilje.weebly.com)